There's always
something better
round the corner

22.09.2016.

Ljeto dvijehiljadeišesnaesto - Ko izdrži do kraja posta svaka mu čast!

Ide pjesma na radiju na poslu Stranac od Natali Dizdar: Stranac i dok je pjevusim prisjecam se kakav bol u grudima mi je ova pjesma stvarala nekad ranije. Nekad kad sam ovdje redovno istresala svoju dusu. A sad nista, stranci jesmo ali cini mi se da ne boli vise. Voljela bih da stvari koje cu napisati ovdje pricam njemu, ali ne boli toliko sto necu.
Danas kisa pada, govori mi da je ljeto zavrseno a u meni ljeto jos uvijek gori. Iskace iz grudi i ne dam da se ljeto zavrsi. Zelim da mi je ovo ljeto citav život. Od sad pa do kraja zivota samo ljeto. Ljeto i divni ljudi oko mene.

Misli su mi haoticne i nemam hronologiju u glavi, a imam toliko toga da vam kazem. Ako iko uopce klikne na moju objavu. A ustvari svi mi ovdje pisemo sebi kad imamo potrebu. A eto opet zelim da vam docaram kako se osjecam. Ovaj template mi ne podrzava afrikate pa se svako malo vracam i ispravljam.

Sretna sam. Danas, jucer, vikend sam sretna sretna. Ovaj high rijetko se dozivi, makar za melanholicnu ribu kao sto sam ja.

Elem, nekad prije par mjeseci naletim ja na neki clanak gdje je navedeno jedno 30-tak pitanja na koje svako treba odgovoriti prije tridesete, a ja u nekoj depri i zeljna neke samopomoci sjednem i pocnem odgovarati. Pitanja idu: Koliko i koga ste voljeli u zivotu? S kim zelite provesti svoj zivot? Gdje zelite zivjeti? Sta zelite raditi? Odgovaranje na ova pitanja je imalo neki terapeutski efekat na mene iako ih naravno nisam odogovorila na sve, jer ja imam tendenciju da odustajem od stvari: od knjige, od serije, od veze.. Ne znam zasto, ali jednostavno mi padne interesovanje iako je to predobra knjiga ja je ne dovrsim. Naravno ne sve, ali desava se.

Odgovorila sam na desetak pitanja i gurnula ih u ladicu. Jucer sam izvadila i procitala odgovor na pitanje: S kim zelite provesti zivot? I tako sam se iznenadila onim sto sam procitala. Odgovor vam napisem kasnije.

Ljeto je pocelo prije zvanicnog pocetka kada sam otisla u Brcko i provela jedan odlican vikend sa mojom dragom prijateljicom i drugom kojeg sam upoznala ranije u svom gradu. Sjedili smo pored Save i pricali dva sata bez zaustavljanja o aktivizmu, muzici, radiju i osjecala sam se odlicno. Moja draga prijateljica mi je taj vikend bila sasvim dovoljna da me ispuni pozitivnom energijom, ali odusevljenje koje sam dozivljela ljepotom Brckog i ljudima je nadmasilo sva moja ocekivanja.

Sljedeca destinacija je bila moooore i uzivanje u zidinama Dubrovnika, gdje sam ponovo uz mamino upozorenje: "Nemoj opet da lutas i gubis se kao u Beogradu!", uz google maps po najvecem junskom suncu trazila apartman na vrhu Dubrovnika. A ja to volim tako, sta cu :D
 Najljepsi dio tog putovanja je bilo kupanje u divnom bistrom moru i degustiranje jela i pica koje ranije nisam. Turisti, skupe pive i preplanula ja. Sta ces vise. Dobila sam boje kao nikad u zivotu jer nikad ne idem na more u junu. Znaci gori sve :D

Kako vam pisem sve ovo, shvacam da putovanja jesu odlicna i ispunjavaju me upotpunosti, ali ljudi su ti koji su vazniji od mjesta. Ljudi u tebi bude emocije i stvaraju sjecanja. Budi i grad ali ne kao ljudi. Beograd je npr. u meni mimo ljudi probudio nesto nestvarno, bajkovito i nezaboravno. Dubrovnik onako. Lijep jest, ali mi neke duse nema.
Sljedeca destinacija je s planovima da to bude Zadar ipak bio Trogir i Split, ponovo Trogir, prvi put Split. Lijepo druzenje tri prijateljice koje prvi put idu skupa na more. Prisjecanja, filozofiranja do kasno u noc. Smijeh i sreca.

Uz sve ovo s ekipom radim na festu mjesecima. Planiramo, sastancimo, ganjamo pare i sponzore. Nekako kad radis ono sto volis i hranis tu nasu bebu vec drugu godinu, nista ti nije tesko, i sve radis s pjesmom i nadom da sve bude bolje. Umor se ne osjeca i o tome se ne govori.
Festival je poceo odlicno. Sve je spremno i tada pocinje jedan od boljih vikenda mog zivota. Ljudi iz Zagreba, Rijeke, Zadra, Vukovara, Sombora, Beograda, Tuzle, Sarajeva, Fojnice, Mostara, Berlina dolaze i ja zelim da ih upoznam sve. Da se druzim sa svima i upijam njihovu energiju. Inace ne posjecujem festivale ovog tipa i kad napravimo ovako nesto to mi je prilika da se druzima sa pozitivnim ljudima i da uzivam.

Tako sam ja izmedju mojih smjena i zaduzenja skakutala od stola do stola i druzila se s ljudima. Nikog ne pitas za ime, niti cime se bave, koliko godina imaju. Jednostavno se druzis bez okvira i predrasuda. Pitam ih odakle su jer me to uvijek zanima kao organizatora odakle su sve ljudi dosli.

Njeg' sam ugledala za sankom i namignula prijateljici u smislu: Ee kako mi je on fin. Nije me skontala. Bas fin, ima bradu, mrsavan, nije puno visok, sladak, bas sto bi A. rekla: moja dimenzija. I tako sam ja imala neke prilike da ucestvujem u stvarima koje on radi ali mi se nije dalo nametat, nego bih ga pogledala i pomislila da je bas fin. Ali previse je ljudi oko mene, previse se stvari dogadja da bih ja usmjeravala svoju paznju samo na njeg.

Ovo je dio o njemu. Mozda o dozivljajima cijelog festivala napisem post ali mislim da bi bio duzi od ovog.
Radila sam nocnu smjenu na ulazu kad je on prošao pored mene. Mislim (nisam spavala u ta tri dana ukupno 5 sati tako da moja sjecanja nisu bas najpouzdanija) da sam ga zvala da sjedne jer je krenuo da spava. Rekla sam mu ovaj vikend nema spavanja i tu smo se druzili sat vremena. Opusteno. Rekla sam mu da moze spavat na mom ramenu. Sad da li je to do atmosfere ili do njeg samog, ali ja sam bila tako opuštena. Meni se uvijek desi kad mi se neko svidja da se ponasam retardirano. Bas ono pazim sta radim da taj neko ne vidi koliko mi se svidja. I onda izgledam kao da sam nezainteresovana i hladna.
Elem tu smo se druzili i onda sam ga napokon pustila da ide spavat. Plesala sam do jutra, pokusala zaspati od 5 do 7, uzalud jer se bass stage ne gasiiiii. Ujutro sam mahala drugu i onda je on mislio da masem njemu i obradovao se pravo, tako da sam se pozdravila i izgrlila ga. :)

[Ja upravo sad s drugom pricam kako sam ja ponekad too huggable. Znam da sam vidjela ovog druga iz Sarajeva i obradovala mu se i izgrlila ga i onda skontala da on to bas i nije planirao. Ja bas bas bas volim da se grlim i volim kad neko zna da se dobro grliiiii.]

Ali on je reagovao super, izgrlili se i ja nastavljam da zujim dalje. Otisla sam lezat na suncu na sred livade da malo odmorim ledja i sjela sam s nekom super ekipom. Prolazio je on pored nas i pozdravio se a ja sam njeg pozvala da sjedne s nama. To je tako funkcionisalo stalno. Nonsalantno, opusteno. Druzili smo se tu, slusali presmijesne price, smijali se. Otisla sam na jednu radionicu i on je posao za mnom. Mi se još uvijek nismo upoznali zvanično. Niti ćemo do kraja vikenda. A upoznala sam ga, makar djelić njega. Ja sam naravno njemu znala ime jer je nesvakidasnje i neobicno i prelijepo. Haha. Sama sam sebi smijesna.
Poslije smo brali neke trave kao za caj, išli na izvor da to operemo i kao djeca se prskali i smijali se. Ono kad se od srca smijes jer radis retardirane stvari s tolikim zarom i posvecenoscu i onda oboje skontamo sta radimo i samo se odvalimo smijat. Sjećam se da mi je rekao hvala ti na ovome da mu je bilo predobro. Ja sam vecinom bila sutiljiva, isto na mute mode jer je previse utisaka oko mene i mozak mi ne moze sve percipirati. Tokom dana bilo je više situacija kad bi se pogledali i samo poceli grohotom da smijemo.

Vikend je prosao tako da smo se stalno druzili, svako je radio sta je htio i onda se nakon par sati sretnemo ponovo i druzimo se satima. Sjecam se da sam ga u jednom momentu, vec pred kraj vikenda pogledala i pozeljela da je samo sa mnom i rekla sebi da je on jedna od takvih osoba, koje sire takvu pozitivu da ih svi zele u drustvu i da njima to u zivotu treba. I da ih morate pustiti da rade sta zele. Jer tuzno bi bilo da ljudi ne uzivaju u njemu makar djelic onako kako sam ja. Tako da sam ga pogledala, nasmijala i pustila da uziva.
Ja se ne mogu sjetiti momenta kad smo se mi prvi put ono pravo i jako zagrlili. Zao mi je, ali ne mogu. Nije da nije bilo predobro i upecatljivo ali kazem vam moja sjecanja su se stopila u jedno. Druzili smo se u kampu, on mi masirao ledja dok stoji iza mene, gurkao me kao da padnem, ja skontala da je skakljiv pa mu prijetila svojim prsticima. Ne znam kako su to drugi percipirali ali ja se stvarno ali stvarno nisam obazirala ni na kog. Znam da je klise i da zvuci otrcano, ali taj vikend je vrijeme stalo. Stalo i isto tako prebrzo prošlo.
U jednom momentu me pozvao da idemo odmoriti u hemok, a ja zbog nespavanja i svoje generalne izgubljenosti, jedva da sam skontala da je poziv bio upucen meni. Sjedili smo u hemoku, ja sam se naslonila na nje. Lezali smo zajedno u hemoku, ja naslonjena na njegove grudi i slusajuci kako mu srce kuca. Sjećam se kako lezim i pomatram sunce u daljini kako zalazi, osluskujem mu disanje i krisom ga gledam kako kunja. Nije tu bilo neke seksualne privlacnosti da sam pozeljela sad da se ljubimo, iako me je definitivno privlacio i osjetila sam po njegovom disanju da sam privlacila i ja njeg ili da mi je neugodno jer kao nesto treba da se desi. Lezali smo, pokusali kunjati, on me pokrivao da mi nije hladno. Jos mi zastane dah dok se prisjecam toga.

Ima energiju koja smiruje. Ne govori mnogo, ali ima poteze koji su smireni, opusteni, bez tegoba i razmisljanja. Sad kad bi on ustao i krenuo negdje bilo gdje ja bih ustala i pratila ga bez pitanja. Kroz vatru. I ne zbog neke zaljubljenosti nego zbog te njegove smirenosti i odlucnosti. Rijeci mi nisu dovoljne za opis njega i zao mi je zbog toga.
Morala sam ustati uz njegovo negodovanje dok mase glavom i govori bas bas steta. Poslije sam morala odraditi smjenu i sad koliko god mi festival bio prioritet ja bih platila nekom da radi za mene da mogu biti s njim. Zaspao je u hemoku i uz sve moje pokusaje da ga probudim da se ne smrzne, nisam uspjela.
Oko 10h navece je ustao i dosao do mene da mi kaze da se smrz'ooo. Nasmijala sam se i rekla mu da ga nisam uspjela probuditi. Pitao me da li sam vec jela i dusa draga, donio nam na improvizovanoj tacni hranu da mozemo skupa da jedemo.
Grlili smo se. Jako i dugo i onako kako ja volim. Izvodio je svakakve budalastine da me nasmije. Poslije sam opet otisla da radim i on je dosao da me optuzi pred D. kako sam ga ostavila u hemoku da se smrzne i kako smo on i ja iskulirali danas u hemoku i da mu je bilo predobro.
Toliko je opusten da je o tome otvoreno govorio. Uhvatila sam ga za ruku kao znak podrske jer sam bila nijema s njim.

Onda je uradio nesto sto sam ja prizeljkivala citav zivot. Mozda ce vam zvucati smijesno ali ja sam uvijek zeljela to s nekim. Zapalio je cigaru i dodao mi je da uzmem dim. Ja sam u tom momentu bez zadrske uzela i povukla dim. Kao da mi to radimo svaki dan. Tu sam naucila da mu moram ostaviti zadnji dim cigare, jer ga je panika uhvatila kad sam ugasila cigaru haha.
Poslije toga smo tako radili stalno. I to nismo radili jer nismo imali dovoljno cigara nego eto tako. On pazi mene, ja pazim njeg. Nekad oko pola 2 dosao mi je na smjenu i sjeo pored mene i rekao mi nesto sto me toliko usrecilo i pozitivno iznenadilo i diglo moje ionako previsoke kriterije koji se ticu momaka, na jos visi nivo.
Sjeo je pored mene i rekao mi kako ima nesto u mojoj energiji, da ga privlacim, da ne zna kako da se ponasa jer je toliko intenzivno i da s druge strane ima nekog s kim ima isto tako nesto intenzivno i da ne zna sta da radi. A ja sam vec odavno tokom dana nesvjesno ili svjesno odlucila da se ja necu poljubiti s njim. Ja inace jesam tip koji voli da odgadja zadovoljstva i ovo s njim nisam htjela da pokvarim nicim. Tu energiju izmedju nas, taj sklad, hemiju, srecu. Rekla sam mu da ja ne zelim ovo pokvariti nicim. Ne da ne bih voljela i zeljela vise, ali mi je ovako toliko posebno da ne moramo nista vise. Mozda to zvuci cudno ali je tako bilo savrseno. Nisam se osjecala odbijenom jer ima nesto s nekim. Naravno da ima. Takva energija mora imati nekog i nesto. A nisam zeljela da uradimo nesto i da se sutra zbog toga pokaje i pokvari sebi sve. U tom momentu sam bila presretna i nista se nije promijenilo izmedju nas. Bilo je samo jos bolje. Grlila sam ga jace i duze. On je saputao nesto o samodisciplini. Haha. Saputao mi je na uho kako mu to sve godi, mazio me i grlio svuda. Ranije smo se cuvali za ruke dok plesemo, sad kad smo se uhvatili za ruke isprepleo nam je prste. I bilo je kao da je oduvijek pored mene. Slikao nas je iako sam se bunila jer nisam spavala i ne licim ni nasta. Masirao mi ledja i izvodio raznorazne tehnike da mi olaksa bol u ledjima jer ne mogu vise da stojim i plesem. Izvadio sve iz svog ruksaka da me pocasti. Jeo keks koji bi mu davala iz svoje ruke i ujedao za prste. Govorio da mu zavucem hladnu ruku ispod majice jer je dovoljno lud.
Mogla sam se ljubit, ali nisam i ne kajem se zbog toga. Bilo mi je nezaboravno lijepo i jedva cekam da mi kosmos posalje njeg ili nekog poput njeg opet. Jer mislim da hoce. Da je to znak da dobre stvari dolaze.
A onome sta sam odgovorila na pitanje s kim zelim da provedem zivot sam napisala: Zelim nekog ko ima bradu i ko je sladak. Zelim da voli muziku i da ne moze da zivi bez muzike. Zelim da je pametan i da me nauci necemu novom. Zelim da razumije koliko sam osjetljiva i da me stiti. Zelim da se voli da se grli.

I najdivinije od svega i pomalo tuzno jeste sto je dosao takav, i jos bolji. Onda je vikend zavrsio, zagrlio me, sapnuo mi na uho da budem dobra i otisao kuci. Daleko. Ja sam ostala a srce mi prepuklo. I sretna i tuzna. I vristala bih od srece i plakala od tuge.

Until I see him again.

01.08.2014.

Sleepless nights

Generalno ljudi imaju problem s tim sto, kada su u vezi, bilo ljubavnoj ili prijateljskoj, ne govore mnogo o svojim osjecajima. Vecinom kada nas nesto zaboli u toj vezi, emocije se ispoljavaju ljutnjom, negodovanjem ili tuznim izrazom lica. Malo ko ce reci, hej smeta mi to sto radis, ili to me ne cini sretnim.  A druga strana ce uvijek reci da ne cita misli. I tu se sve zavrsi ili gutanjem knedle ili svadjom. Ja vecinom progutam knedlu.

I tako ja zamislim jedan mali svijet, gdje bi dvoje ljudi bilo dovoljno snazno i otvoreno da pokusa da razumije osobu s kojom je. Jako je tesko to i zamisliti, a kamoli izvesti, ali eto, zamislimo.

Ja sam naprimjer jako jako osjetljiva, mislim da sam i pisala post o tome jednom. Ribe ovog svijeta ce me razumjet. Pogodi me sve i svasta, direktno strijela u srce. Nisam od onih tipova koji ce se ovosvjetski rastuziti kada vidi gladnom cuku na ulici. Zao mi jest, ali ne toliko da me u srce pogodi. A ima i takvih ljudi, vjerujte mi, ne znam kako prezivljavaju na ovom okrutnom svijetu. Osjetljiva sam u smislu ako mi je stalo do nekog i emocionalno sam vezana za tu osobu, sve sto ne stima me pogadja do te mjere da mi ne da spavat, zaboli me ona tacka u stomaku ili mi suze krenu na oci. I dugo dugo ce me to boljet. Nema onog da se ja kao naljutim i kazem ma dosta je, I don't care. To se ne desava, dok vrijeme ne prodje. Elem, pogadja me svasta sto je cini mi se drugim ljudima smijesno.

Tako ja zamislim odnos gdje bi postojalo jedno dugme, da kad bi moji osjecaji bili povrijedjeni, a i osjecaji druge osobe, da jednostavno pritisnes to dugme da das do znanja drugoj osobi da nesto ne stima. (Vizualizacije radi – kad te „zaboli“ nesto strijela se ispali direktno u fiktivno srce). Zvuci jako naporno i tegobno, ali rekla sam zamislimo zar ne?

Sad, kad to zamislimo, da smo u vezi i da neko drugi klika to dugme samo kad je povrijedjen, u jednom momentu bi se toliko ustrucavali da radimo bilo sta, da ne bi povrijedili drugu osobu i tu bi to jednostavno sve zavrsilo i svi bi mrzili (moje) dugme.

Ali kada bi dugme moglo da se klikne i kada si sretan, to bi bila druga prica. Sad i ako malo pretjeramo, zamislimo da dugme za srecu ima intenzitete od jedan do pet i oni ponistavaju (strijelu za strijelu) lose strijele. I onda bi ljudi bili opusteniji, jer bi se trudili da prvo, razumiju zasto je neko povrijedjen, jer ponekad ljudi nisu ni svjesni sta koga povrijedi i drugo, sto je i lakse razumijeti i bez dugmeta za srecu, da zapamte sta drugu osobu cini sretnom.

I osobe moraju biti open-minded i da zele da razumiju i upoznaju drugu osobu do kraja, a ne da kazu nesto tipa „ah tebi sve nesto smeta, i jooj jesi osjetljiva“.

Znam da je ovo nenormalan post, ali eto, svasta covjeku naumpadne kad ne moze da spava.

17.06.2014.

Jedan kratki s posla

Zbog njeg sam zavoljela generaciju '78. Svaki put kad cujem da je neko njegovo godiste, oko srca mi nesto toplo. Imam osjecaj da sam im bliza zato sto njega poznajem.


Stariji postovi

MOJI LINKOVI

Little Me


Lyrics



Credits
Counter : 19275
Designer : HonestSmile <3