There's always
something better
round the corner

26.10.2020.

Dating volume 1

Prekinuli smo i pocela je korona. Tacnije pocela je korona u Bosni. Policijski sat, paranoja, nervoza i vrijeme da se pocnem baviti sobom. Javljao se da vidi kako sam, odjednom silna briga za mnom. Postala sam cinicna i skracivala razgovore, nisam se javljala na telefon. Jer ne trebas mi, ne trebas mi vise, zelim ici dalje. Tu sam ako ti nesto treba, tu sam u tom smislu do kraja zivota. Ali kontakt ne mogu niti zelim.

Spakovala sam stvari i vratila se mami, izgubila luksuz samostalnosti a dobila puno vise: mamine zagrljaje, sestrine savjete, ekipu s kojom sam opet u toku i cast da gledam malenu kako odrasta i kako me zove keka. Najbolji prijatelj se odselio i to me poljujalo, jer bez njegovih setnji je sve teze. Ali prosetam sama i zamisljam ga pored sebe. Mirisem grad, posmatram ljude, vidim se u bakama koje setaju same. Ponovo osjecam sigurnost u ovom oholom gradu.

Paraleno mi nedostaje stari zivot, samostalnost i zelim da mu se vratim. Osjecam kao da sam na cekanju sa cijelom korona situacijom.

Pocela sam da izlazim. Pocela sam da izlazim s muskarcima. Njeznost me prozme s slatkim osmijehom na licu kad se sjetim izlazaka. Izlasci koji su me probudili, ispunili, protkali samopouzdanjem. Prvi izlazak je bio Gospodin, apsolutni dzentlmen. Neko koga zelis da bude prvi izlazak nakon prekida. Komunikativan, nacitan, rjecit, zavodljiv, zabavan. On je ucinio da osjetim da tu pripadam. Tu, u toj svojoj novoj ulozi: nova uloga gdje sam prihvatila staru sebe, upoznala svoje granice i imala snage da postavim standard. Take it or leave it stav, bez osjecaja da propustam nesto. I izlazila bih s njim svaki dan do kraja zivota da nije 900 kilometara daleko.

Prvi put u zivotu sam imala kontrolu i zivjela zivot koji zelim da zivim. Osjecala sam se kao glavna uloga u francuskom filmu. I bila sam, glavna uloga svog zivota.

11.03.2020.

Sta radis kad prekines...

Nisam te mogla voljeti bezuslovno. Ne znam ni kako to ide. Kako volis nekog bez obzira na sve njegove mane? Da li to neko moze ili postoji granica mana preko kojih ne mozes preci? Kako se neko prihvata? Ili stvarno trebas naci nekog dovoljno slicnog u stavovima da bi s malo kompromisa sve to uspjelo.

Bolesna sam. Nije mi nista a bolesna sam. Mislim da sam od tuge bolesna. Tuge koju danima ne osjecam, a koja izvire u nekom bolesna-sam-a-nista-mi-nije stanju.

Prvobitno sam plakala jer nakon dvije godine ja nemam nista kod mene njegovo da mu vratim..Nista. Kod njeg je moja pidzama koju ni ne zelim traziti nazad. Ono nije nesto toliko vazno, jebena pidzama.

A ona vidim posvetu na knjizi koju mi je kupio:'..nemoj nikad zivot shvatiti preozbiljno..' A ne mogu da ne shvatam.

Nije me zivot nikad mazio. Izgubila sam tatu, imala mamu koja se borila na rubu egzistencije za nas dvije. I naucila sam da se borim i izborila sam se. Nasla posao iz snova, pomazem mami i seki. I jebote htjela sam podijeliti to s njim. Ono kao vrijeme je eto, mogu se baviti sobom. Ne znam kako se opustiti i reci hajde bice kako bude. Prepusti se, uzivaj.

Pokusala sam. Pokusala sam to i sama i s njim. Ali ne mogu da ne mislim da ne stvaramo zajedno nista, da ti od svoje borbe mene ne uzimas u obzir u svojim planovima, da nisi jak u tome. Da u alkoholu trazis izlaz i momenat kako ti to zoves..Da se opustis, izduvni ventil.. Bojim se tog tvog ventila. Da ce kad budes imao bolesno dijete to postati stvarno izduvni ventil. Da kad nam ne bude islo, to ce biti tvoj izduvni ventil.

Govorila sam ti i da je to moj strah, pokusala to pokazati kako to utice na tvoj zivot, pokusala te usloviti ili ja ili to. Nista nije upalilo.

I ja bih sve drugo sto mi je smetalo trpila, da nije tog. Mozda me to spasilo, a mozda tebe nisam mogla spasiti. Krivim se da sam te napustila. A nemam snage da te spasavam..Snagu imam za sebe, ali nemam za tebe..

Nisi ti los, nisi..Nije te tek zivot mazio, ali umjesto da nadjes snagu, ti si nasao izgubljenost i prepustio se tome. I ne cijenim to, unutar sebe ne mogu da te zalim. Moja empatija tu ne postoji jer bih voljela da si jaci. Da se volis, da uskrsnes, da se izdignes iz tog, da porodicnu ljubav koju zelis napravis sa mnom. Da se volimo..

Nisi imao pravo da se napijes i da mi govoris da me volis. Nisi imao pravo jer pokusavam da te ne volim...

07.03.2020.

So when shit goes down..

Pokusala sam napraviti novi blog, poceti sve ispocetka, ali mi se Blogger.com uoppte ne svidja. Kako da nadjem druge blogove? Ne moze biti toliko komplikovano..

Sjedim pored prozora, ne pusim vise. A mozda i zapalim, samo nesto jace da me jed prodje.

Prekinula sam vezu nakon dvije godine i sad je valjda ona faza kad propitujem sve. Sebe, zivot, sta zelim, sta ne zelim.

Moje dvadesete sto prosle u neuzvracenim, nedefinisanim, ponekim magicnim i kratkim odnosima koji su me drzali zivom. Onda u tridesetoj sam dobila posao, preselila se u drugi grad i mislila to je moja prilika za novi pocetak. Nesto mora da s desi, nesto novo i uzbudljivo.

Iz prethodnih odnosa, iz svog niskog samopostovanja i samopoudanja, mislila sam: zasto bi neko bio u vezi sa mnom? Stvarno sam to mislila. Iako zvuci jadno, sebi sam govorila ni ja ne bih bila u vezi sama sa sobom jer nisam bila zadovoljna sobom. I ne mislim da izgled i te vrste samopuzdanja. Nego u smislu: imam jedan zivot, nista me ne sprijecava da ga zivim kako zelim i opet ne zivim kako zelim i ne radim ono sto zelim da radim.

Onda sam se naljutila i rekla, ljeto je, nesto mora da se desi! I desilo se. Upoznala sam ga i pocelo je nesto divno, emocionalno i opet nedefinisano. Upustila sam se u to. Upustila sam se jer sam bila zeljna ljubavi. Samo da me neko voli i da ja njega volim. Mislila sam da je samo to vazno..I voljeli smo se tako..tajno, kratkorocno u nocima punim ceznje, sa zeljom da jutro nikad ne dodje. Nikad nam bolje nije bilo nego tad. Stvarno, taj osjecaj da osobu mozda nikad vise neces ljubiti i grliti daje svemu vecu tezinu. Sad mi je jasno zasto A. nisam godinama mogla izbaciti iz glave. Jer ta ceznja je stvarna, ali ljubav nije.

Kada je rekao da on nije spreman za nista ozbiljnije skupila sam ono malo dostojanstva i rekla mu da ja zelim vezu, i ako on to ne zeli, onda ne mozemo biti nista..Nije mu to bas bilo jasno. A kako ce i biti, kad je do tad moglo sve, a sad ne moze nista. Sok!

Postavila sam jednu granicu, jer sam hodala i matrala govoreci sebi: ti zasluzujes vezu. Ti zasluzujes vezu. Napokon sam pocela vjerovati u to: da vrijedim.

Poceli smo se zabavljati. Sad bih mozda zaustavila zivot tu i rekla sebi, pazi sta zelis! Da li ti stvarno to zelis?

Zeljela sam ljubav. Mislila sam ako imas ljubav onda ce sve ostalo biti uredu jer cu imati nekog koga volim i ko mene voli. Jest al' u k**cu. Ne bih da zvucim cinicno, ali treba tu vise pored ljubavi, ili ovo nije bila prava ljubav..

Zeljela sam ga jako i imala sam ga. Ne znam da li svi to u zivotu prozive i sigurno prozive ali mozda u dvadesetim, kada imaju svoju prvu vezu i nauce iz nje stosta da bi bili spremniji za sljedecu. Eh pa ja sam prvu lekciju ima s tri'es't. Ponekad imam osjecaj da kasnim za sopstvenim zivotom. A mozda i pustam da mi zivot prolazi. Moj je zivot, nije mi niko drugi kriv.

Proveli smo skoro tri godine zajedno. Sa predivnim covjekom sam dozivjela ljubav. Putovanja, zagrljaje, poljupce u potiljak. Ruckove, vecere, kise i snijeg. I trudili smo se i voljeli. I ne znam kako sad jedno jutro ustanes i ta osoba vise nije tu. Ni za poziv, ni za poruku, za zagrljaj. Za film, za tugu, za srecu.

Ne znam, ali trazim nacin da znam. Jer sam s 33 odlucila da ja zasluzujem vise. Da, vise. Jer ovo gore napisano su lijepe stvari. Ruzne ne bih da pisem.

Borba koju covjek ima kad se lomi otici ili ostati..pa trajala je, mozda je trajala i od pocetka, kad sam otvorila oci i rekla sebi: pa jebote u sta si gledala. U sta si se zaljubila...Znate u sta: opet u izgubljeno i nedefinisano bice u koje sam se zaljubljivala i u dvadesetim. Samo sto sam ja silno zeljela ljubav da mi to nije bilo vazno..

Postalo mi je vazno..da imam stabilnost, oslonac, put i vezu koja negdje ide. Ahh ta lomljenja..da li trazim previse? Da li je on to i ja ne mogu da ga prihvatim? Odoh ga prihvatiti takav kakav jest. Mozda se bojim previse, pa ne znam kako da ga volim? Vari, premisljaj, razgovaraj, zavaravaj se koji mjesec, pa ono kao kad grah proklija opet izadje iz mene..i tako dvije godine. Srece i nesrece.

Da se ne lazemo, sad bih mu otisla u zagrljaj. Pustila ga da me mazi po kosi, jer nisam se probudila i odlucila da ga ne volim. Volim ga, ali sam odlucila sad da volim sebe.


Stariji postovi

MOJI LINKOVI

Little Me


Lyrics



Credits
Counter : 31456
Designer : HonestSmile <3